Epalzeorhynchus bicolor
Tekst napiso Buca

Copyright © Akvaristika.org.yu

Sva prava zadrzžana

Bikolor je prvi put opisan 1931. a prvi put je uvezen u Evropu, 1952. godine od strane akvarista iz Hamburga, Nemačka.

U prirodi, živi u toplim rekama, u plitkim vodama Me Nam Čao Plaja bazena sve do Paknampo regije Tajlanda, Burme i Laosa- Jugoistočna Azija. U prirodnom okruženju obično obitava u rekama koje imaju plitko i stepenasto stenovito dno, koje je prekriveno korenjem, u kojem pronalazi alge, male insekte i larve, koje čine osnovu njegove ishrane.

Veoma robusna i izdržljiva riba, koja nije zahtevna u pogledu uslova držanja, niti je probirljiva kad je u pitanju ishrana. Relativno je laka za držanje u akvarijumu, dokle god ste u mogućnosti da joj obezbedite dovoljno prostora za kretanje, dovoljno mesta za skrivanje i dok nije primorana da deli taj prostor sa srodnim vrstama. Potrebno ju je držati u akvarijumu čija dužina je minimum 80 cm, i da poseduje bar 100 litara.

Bikolor je kao što mu ime kaže, dvobojna riba: njegovo telo je većinom crne boje, dok mu je rep izrazito crvene boje, koja u pojedinim slučajevima zna vući na narandžasto. Kontrast između te dve boje je veoma izražen i veoma lep. Ako je boja ribe malo sivkasta ili bleda to je obično znak za uzbunu. Riba je u tom slučaju, lošeg zdravlja, pod stresom je ili su vrednosti vode unutar samog akvarijuma loši. Riba je izduženog oblika, blago pljosnata tkz ajkulastog izgleda. Male glave sa velikim očima. Usta su u položaju na dole sa dva para brkova iznad istih, koji mu pomažu da struže hranu sa dna reke ili sa listova biljaka.

Što je bikolor stariji boje postaju intenzivnije, crna prelazi u baršunasto crnu, a samim tim on postaje lepši. Mladi akvaristi se često puta zbune i zabrinu bez potrebe kada opaze malu belu tačku na vrhu leđnog peraja. To je sasvim normalno i nije znak nikakve bolesti. Prilikom kupovine preporučuje se da se izabere riba čija je boja što tamnija, koja je aktivna i kreće se slobodno, ne miruje na dnu i ne krije se u uglu ili iza dekoracije.

Samac po prirodi i veoma teritorijalan, bikolor se može nazvati nedruštvenim. Ne podnosi prisustvo drugih mužjaka svoje vrste. Da bi ste izbegli takve situacije, nemojte držati dva primerka zajedno, obzirom da razlike u polovima nisu uočljive. Iako je nekad bezopasan po ostale stanovnike akvarijuma, u većini slučajeva je pravi napasnik. Neke vrste riba mogu ostati mirne, iako zna uznemiravati druge svojim iznenadnim i brzim pokretima. Što je stariji i veći postaje agresivniji i teritorijalaniji, čak i prema većim ribama od sebe. Njegov grubijanski karakter, često unosi nemir u akvarijum. Zna da ganja ribe koje imaju izraženu crvenu boju, jer ih smatra za suparnike, dok ribe koje nemaju sličnosti u izgledu ili boji sa njim, zna da ignoriše.

Odličan plivač i još bolji skakač. Spretan, veoma pokretan, brz sa brzom promenom pravca. Zbog toga treba mu omogućiti što veći prostor za plivanje i obavezno imati poklopac na akvarijumu, da bi sprečili moguće iskakanje ribe iz akvarijuma.

Najčešće u prodaji se mogu naći u veličini od 4 do 5 cm. Izuzetno izdržljivi i lako se prilagođavaju svakom tipu akvarijuma. Prija im malo kiselija voda, ili umereno tvrda. Zbog svoje naravi i agresivnog ponašanja apsolutno je neprilagodljiv za zajednički život sa manjim i osetljivijim vrstama, jer brzo dostigne svoju punu veličinu. Kao i u prirodi zna da dostigne 15 cm i pod odgovarajućim uslovima živi od 6 do 8 godina.

Bolje je uvesti u akvarijum mladog bikolora, sa već prisutnim stanovnicima, nego uvesti nove i mlade ribe u akvarijum u kome je već jedan odrastao primerak. Iz sopstvenog iskustva, a i iz mnogih razgovora sa drugim akvaristima, primetio sam da bikolor ima tendenciju da neki put uđe u grupu sa botiama ( Botia macracantha ) i da sa njim obitava u nekoj vrsti zajednice. Mada zna da iskazuje i agresivnost prema njima, obično zbog crvene boje njihovog repa. Za razliku od amonijera algara ( Gyrinocheilus aymonieri ) koga obično ne podnosi i juri svo vreme.

Visina vodenog stuba nije od prevelikog značaja za držanje, ali je obavezno obezbediti veliku površinu za kretanje. Pored prostora za plivanje, potrebno mu je obezbediti ubiljen prostor, gusto zasađen sa dosta mesta za skrivanje; pećinice, panjevi i sl. Te da sama riba ima dosta mesta u senci jer potiče iz dosta tamnih i kiselih voda. Filtracija mora biti dobra, sa protokom vode na sat, koji je dva do tri puta veći od ukupne zapremine akvarijuma. Ali ne bi trebalo da se stvaraju prejake struje unutar samog akvarijuma, pre svega zbog biljaka. Treba redovno održavati akvarijum sa izmenama vode do 20% nedeljno. Vrednosti vode trebaju biti; temperatura: 23-28c, pH: 6.5 - 7.7, tvrdoća: 5.0dH-18.0dH.

Voli raznovrsnu hranu, jer je svaštojed , prija mu živa hrana, iako ponekad jede alge po akvarijumu, u suštini je riba odavno naviknuta na suvu hranu, bilo u flekicama ili granulama. Može se videti u toku dana, kako veći deo istog provodi u grickanju i struganju biljaka, kamenja i panjeva, jer je u potrazi za mikroorganizmima i algama koje znaju da obitavaju na istim. Nemojte pogrešno protumačiti bikolora kao algara, ali on jeste koristan '' čistač '' u svakom akvarijumu.

Razlikovanje polova je dosada primećeno samo po tome što ženka ima sivlji stomak i malo je okruglija od mužjaka, koji je izduženiji i sa izrazito crnim stomakom. Ukoliko uslovi u samom akvarijumu nisu dobri, to se odmah primeti na ovoj ribi, jer momentalno iz crne boje pređe u sivu. Takve pojave ne treba mešati sa činjenicom da je ženka sivlja od mužjaka, ali bilo kakva promena boje je alarmantna.

Razmnožavanje u zajedničkom akvarijumu je praktično nemoguće. Što zbog njegove naravi, što zbog činjenice da u prirodi ova riba zahteva dosta velik prostor za osnivanje zajednice mužjak – ženka. Bilo je pojedinih zabeleženih uspešnih slučajeva razmnožavanja i uzgoja u akvarističkim uslovima. U jugoistočnoj Aziji, on se danas razmnožava komercijalno unutar veštačkih jezera na ribljim farmama, jer mu je u samom prirodnom staništu ugrožen opstanak. Nažalost riba je skoro nestala u prirodi. Sedamdesetih godina u Tajlandu su izgrađene mnoge brane, koje su promenile tokove reka. Velike močvarne zone u kojima je obitavao su isušene. Da stvar bude još gora, nekontrolisano je lovljen za to vreme i to pre svega u akvarističke svrhe.

Ova prelepa riba, Epalzeorhynchus bicolor, se trenutno nalazi na crvenoj listi ugroženih vrsta u prirodi. Komercijalizacija njegovog uzgoja, koju je podstakla akvaristika pre svega, je ipak donela nadu u njegov povratak u matične vode, jer je sada na čoveku da ispravi greške koje je činio u prethodnim decenijama i da omogući istoj mnogo bolju budućnost.





Ovo je tekst sa Akvaristika
http://www.akvaristikaonline.com

URL za ovaj tekst je:
http://www.akvaristikaonline.com/Sections/op=viewarticle/artid=41.html