Akvaristika    
Dobrodošli Please Register or Login  

Sadržaj › Bolesti izazvane bakterijama › Tuberkuloza riba *

Tuberkuloza riba *
Kada se neko po prvi put sretne sa ovom bolesti akvarijumskih riba obično je i ne prepozna, već ceo problem pripiše najčešće uzročnikeu neke druge bolesti. Tuberkuloza kod riba je na ovim prostorima malo istražena i o njoj se ovde veoma malo goviorilo i pisalo.U svakom slučaju svi oni koji su imali prilike da se sa njom sretnu bili su yasigurno u dilemi Ubiti ili lečiti.


Znam da se mnogi u oveme neće, složiti sa mnom, ali ja sam ipak za onu drugu soluciju,ukoliko vam to mogućnosti i znanje dozvoljavaju.Nažalost, uspeh nije nikada zagarantovan 100%. Shodno tome u na mnogim velikim stokovima trgovaca, farmama riba i slično iz opravdanih razloga izbegavanja rizika od širenja zaraze pristupa se masovnom uništavanju yaraženih riba. I kod većine hobista, nasuprot ovom mom mišljenju, najčesći recept sa kojim ćete se sresti, u slučaju TBC kod riba je :"uništiti bolesne ribe, ukloniti bilje i sve dobro prodezinfikovati pre ponovnog formiranja akvarijuma. Iako je u dosta slučajeva ovo možda najlakše i najbolje rešenje, moja ljubav prema ovim sitnim plivajućim dusama,kao i želja ya novim ynanjima, gotovo uvek me je vodila ka tome da bar pokusam sa lečenjem. Ovo moje opredeljenje u najvećem broju slučajeva je urodilo pozitivnim ishodom, tj izlečenjem. Govoriti da neuspeha nije bilo,bilo bi ravno laganju smoga sebe. Pre no sto se upustim u avanturu zvanu tuberkuloza riba (U daljnjem tekstu TBC) skrenuću vam svima paznju :Ukoliko u svom akvarijumu budeta sprovodili redovnu higienu i profilaktiku ove bolesti zasigurno se nikada nećete sresti sa košmarnim slikama koje ćete primetiti u mom daljem izlaganju.

Mikobakterioza(tuberkuloza) je infektivna bolest akvarijumskih i mnogih drugih riba i izazivaju je bakterije iz roda Mycobacterium.Do sada je tuberkuloza evidentirana kod 120 vrsta riba u 34 familije.Najčesći izazivači su vrste : M.piscium, M.marinum ,M,anabanti, M.salmonifilum, M.borstelenze M.fortuitum, M.granulome i mnoge druge. U celom živom svetu (sve životinje ukjučujući i nas ljude ) do sada je kao izazivač TBC evidentirano oko 50 vrsta iz roda Mycobacterium.

Riba zaražena tuberkulozom izgleda anemično i obično ne napreduje (ne raste). Radi lakšeg shvatanja, na samom početku ovog izlaganja ubačena je slika diskusa zaraženog tuberkulozom. Dovoljno je pogledati ovu fotografiju i sve će biti rečeno. Ovakva riba ni u najboljim zivotnim uslovima neće narasti u divnog predstavnika svoje vrste. Na njoj će rasti jedino oči. Obratite pežnju na te u odnosu na veličinu tela "ogromne" oči, na taj gotovo slepljen stomak. Nažalost ovakva slika može se sresti dosta često. Svi vi koji gajite ili želite da držite ove divne ribe upamtite ovaj karakteristični izgled, (takve ribe nikada ne uzimajte, čak ni na poklon. Dobar proizvodjač - profesionalač savetovaće vas da uništite ovakvu ribu. Čovek se lako može prevariti. Ovakva mišljenja "nekada davno" za mene nisu bila opravdana. (mada ni danas nisu u potpunosti) Tada nisam shvatao fiziološku potporu za ovakav prilaz celoj stvari, mada moram priznati da ni sada posle mnogo godina, ovakvo rešenje (eutanazija) sa velikom mukom mogu da prihvatim (obično se trudim da uradim sve sto je u mojoj moći) No da skratim. Vratićemo se oko 20 godina unazad. Da li iz sazaljenja , ili zbog svoje prevelike radoznalosti ovakve ribe sam tada uzimao kod sebe sa idejom da će im kod mene biti bolje,te da trenutno žive u lošim uslovima. Možete zamisliti moje iznenadjenje kada se i posle sve pružene pažnje i "onih idealnih uslova " ništa nije dešavalo na bolje. Čak naprotiv izgledalo je da su takve ribe bile podložne svim mogućim ribljim bolestima ovoga sveta, koje su na njih padale kao iz vazduha. Zašto kazem kao iz vazduha? Sva profilaksa koja mi je tada bila poznata bila je sprovedena. Bilo kakav kontakt sa drugim ribama bio je nemoguć. Ipak sve bez nekih rezultata. Ribama bi bilo samo gore.

Nešto kasnije kada sam akvarijumskim ribama počeo da se bavim profesionalno upoznao sam razlog mojih tadašnjih nevolja. To su bile godine pred sam kraj fakulteta u kojima sam sva stečena znanja u dotičnoj ustanovi počeo da primenjujem u akvaristici. Bolesne ribe sam počeo da pregledam mikroskopom. Na preparatima pojedinih organa kao što su jetra, slezina , mozak i drugi vitalni organi, u slučaju zaraženih riba mogle su se videti mnogobrojne, grenulice nagomilane u nepravilnim oblicima. Kod težih slučajeva one kao da su urastale u samo tkivo organa. yahvaljujući tome pomenuti organ je bio ometen u svojoj funkciji. Ribe sa ovakvim promenama neće rasti ma koliko se o njima brinuli. Pronađene granule su zapravo bile kolonije mikobakterija . One su bile okružene tkivom ribe domaćina. Zaražena riba se naime na ovaj način trudila da se suprotstavi razmnožavanju bakterija. Kao posledica te uporne borbe dolazi do naglog slabljenja ribe. Kod svih pripadnika familije ciklida pomenuto slabljenje je gotovo siguran znak bolesti. Što su grozdovi pomenutih granulica manji, bolest je manje uhvatila maha a samima tim je pozitivan ishod lečenja izvesniji. U slučaju jakog oštećenja tkiva sistema za varenje dolazi do narušavanja procesa varenja a samim tim i do odbijanja hrane kod zaraženih riba. Još jedan siguran simptom ove bolesti je pojava živih rana na telu riba. Cela simptomatska slika je kod ciklida ponekad veoma slična sa simptomima heksamitoze.

Kao što sam napred naveo, sličnost simptoma ove dve bolesti je u nekim slučajevima velika. Znam mnogo odgajivača diskusa koji su u slučajevima Mikobakterioze za sve neopravdano i neosnovano krivili Hexamitu ili neke od stomačnih patogena iz porodice nematoda. Tek mikroskopskim pregledom i nizom drugih analiza vrlo često detektovali smo prave krivce tj.mycobacterije. U velikom broju slučajeva kod novo uvozenih riba detektovane su istovremeno obe bolesti. Iz sopstvenoga iskustva navešću vam sleedeće. Kod jakih jedinki(skalara,diskusa astronotusa) heksamita može biti prisutna no ne može im naročito načkoditi .(mnogo puta sam sretao ribe zaražene ovom bolesću koje su se normalno hranile i mrestile dugo vremena. Ribe su se u ovim slučajevima svijim jakim imunim sistemom dosta uspešno suprotstavljale parazitima.U slučaju obostrane zaraze šanse riba su bile gotovo nikakve.( Napominjem da je x puta zajednički napad na ribe bio dokazivan mikroskopijom i drugim potrebnim analizama) Još jedan od simptoma koji prati TBC je ispadanje očiju iz orbita tzv. pop eye.(eng.)

primer ispadanja jednog ili oba oka kod skalara sa detektovanom TBC .Tzv pop eye se javlja često osim kod ciklida i kod labirintovki. pola.Na slici se moze uočiti i pomenuta pojava živih rana

Kod labirintovki se kao simptom ove bolesti sreće i izmena forme tela (riba izgleda kao da je prelomljenana= na Japanki kod koje je TBC dokazana. Uočite sličnost sa nekim virusnim oboljenjima. (nadutost trbusne oblasti,eng.- dropsy) Obratite pažnju na peraja kod ove ribe je detektovan Aeromonas. (još jedan primer napada drugih patogena na ribe oslabljene Tuberkolozom.) Japanka prikazana na gornjoj slici je do te mere imala razoren digestivni trakt da dugo nije uzimala hranu. Disekcijom je utvrdjeno i ostećenje ribljeg mehura što objašnjava njenu nemogućnost držanja ravnoteže i normalnog plivanja. Najveći deo dana riba je provodila na povrsini vode okrenuta stomakom na gore usled pomenutog ostećenja je iz meni nepoznatih razloga izuzetno sklona napadu

Sanctae filomenae zaražena sa tbc

Kod riba pripadnica famjlije tetri zaraženim nekom od mycobakterija simptomi bolesti se ispoljavaju u vidu erozije krljušti, pojavom živih rana, krivljenjem tela kao i naduvavanjem trbušne oblasti. Kod živorodnih riba simptomi bolesti su:erozija i otpadanje krljusti,iskakanje jednog ili oba oka (ova pojava je kod pripadnika ove familije je česća nego kod drugih riba )Izrazita kaheksija(mrsavost)kao posledica razorenosti digestivnog trakta,oštećenja i skupljenost peraja. Oslabljene ribe i u ovom slučaju napada veliki broj patogena (sekundarni patogeni)

Posle svega rečenog želim da stavim akcenat na jednu stvar. Gore pomenuti simptomi mogu vas uputiti na sumnju da se zapravo radi o TBC. Jedini SIGURAN dokaz prisustava Mikobakterija je potvrda istih u uzetim uzorcima tkiva mikroskopijom i jos nekim metodama koje neću pominjati. Strana literatura, veoma često nas savetuje da se u ovakvim slučajevima obratimo veterinaru ili nekom stručnom licu. Na žalost ovo je Srbija i takvih osoba je veoma malo tako da običan akvarista nema priliku da do njih dodje. Mali broj istinskih entuzijasta se na našu žalost upušta u ovu problematiku. Broj ljudi kojima se možete obratuiti za pravu stručnu pomoć veoma mali. Bilo bi jako lepo da je drugačije. Za skoro četvrt veka druženja sa ukrasnim ribama i nešto malo manje profesionalnog bavljenja njima upoznao sam veoma mali broj ljudi koji se uspešno mogu uhvatiti u koštac sa ovako kompleksnim problemom kod nas. Na žalost svih. No bolje da nastavim započeto. Iz napred iznetog možete zaključiti da TBC kod riba izaziva veći broj bakterija već pomenutog roda i da se kod različitih vrsta simptomi bolesti izazvane čak jednom istom vrstom veoma razlikuju. Sve ovo jako usložnjava sam proces uspostavljanja precizne dijagnoze bez odgovarajućih uslova i uredjaja koje mali broj nas ima. Sama pojava sekundarnih patogena koji gotovo uvek prate TBC ,može nas takodje u velikom broju slučajeva zavesti i odvesti na neki drugi krivi put. U ovakvim slučajevima pogrešno uspostavljena dijagnoze dovodi do pogrešnog načina lečenja sto rezultira neuspehom. Isti taj neuspeh ukoliko se ponovi nekoliko puta navešće nas da budemo opredeljeni za eutenaziju. U svakom slučaju logički gledano i ovo je bolje rešenje nego dozvoliti da se bolest raširi. Ovde želim naglasiti da tuberkuloza kod riba veoma retko ima epidemioni karakter.Vrlo često je dovoljno često ukloniti obolelu i uginulu ribu da se spreči širenje zaraze. Ovo ipak nemojte uzeti kao pravilo jer TBC je uvek puna novih iznenadjenja.

Ovu bolest kod akvarijumskih riba karakterišu sledeći simptomi: Gubitak apetita, kahektičnost, promene na koži u vidu promene boje, erozije i otpadanja krljušti, pojava rana, oštećenja peraja, iskakanja očiju iz očnih orbita, krivljenje kičme i dr. Zaražene ribe plivaju usporeno, glavom okranute ka dnu ili pak ka površini vode. Sklanjajući se od svetla obično se zavlače u uglove akvarijuma.

Postavlja se pitanje kako ribe zapravo budu zaražene tuberkulozom. Mogućnosti za to ima na našu žalost veoma mnogo. Izvor infekcije su kao što većina vas i predpostavlja najčesće same zaražene ribe. Imajući ovo u vidu bilo bi poželjno nikada ne dozvoliti da uginule ili oslabljene ribe budu pojedene od strane zdravih riba. Mikobakterije se mogu preneti i ekstrementima, zaraženim akvarijumskim peskom i biljem. Ovu mogućnost objašnjava činjenica da mikobakterije mogu živeti i kao saprofiti hraneći se ostacima organskih materija. Moze se preneti i inficiranom vodom. (kako se voda inficira? Setite se one crvene japanke sa slike. Ona recimo podlegne bolesti sadržaj iscuri iz trbusne duplje i eto nevolje za ostale stanovnike akvarijuma .) Najinteresantnija je mogućnost zaraze peroralno (kroz usta) zaraženom hranom. Akvarijumski inventar je takodje na širokom spisku prenosioca. Zaraza se može na ribe preneti ne samo recimo tubifeksom, koji u prirodi i zivi na mestima karakterističnim za mikobakterije. (organska trulez) već i suvom hranom. Kako? Pa ako se ima u vidu da je u većini zivih hrana jedna od osnovnih sirovina riblje brasno onda je stvar mnogo jasnija. Dovoljno bi bilo "slučajno "samleti zaraženu ribu u sirovinu tj.brašno nedovoljno termiočki obraditi i eto bolesti. Ukoliko se nadju na ovaj način u suvoj hrani ove bakterije u njoj mogu ostati prilično dugo.




Metode lečenja.


Veliki broj autora govori kako je Mikobakterioza riba neizlečiva bolest. Pre nego što se uopšte upustim u ovu diskusiju i iznesem neka svoja iskustva , kao i iskustva nekih drugih ljudi , želim da još jednom napomenem sledeće. Uspeh u lečenju bilo koje bolesti umnogome zavisi od tačne i pravilno odredjene dijagnoze. Obzirom da se u ovom slučaju do sigurne dijagnoze može doći jedino mikroskopijom uzorkovanih tkiva i još nekim složenim mikrobioloskim metodama koje su običnom akvaristi tesko dostupne, možda je opravdaniji onaj savet koji vas upućuje na eutanaziju riba kod kojih se sumnja na ovu bolest. Ukoliko se pak ima u vidu i broj vrsta mikobakterija (ne leče se sve na isti način) kao i čestu otpornost istih na mnoga savetovana lekovita sredstva, savet "ubiti" čini se sve logičniji i opravdaiji. Mnogo puta sam i sam bio u dilemi po kojoj ova tema nosi naziv. Shodno svemu ovome stav ”ubiti” u potpunosti razumem i po meni je sasvim oprevdan. Šta je to što je mene gotovo u svim slučajevima sretanja sa TB kod riba teralo da se odlučim za onu tezu, opasniju i ponekad veoma mukotrpnu soluciju "lečiti" ne mogu vam sa sigurnosću reći. Da li je to bila ljubav prema ovim životinjicama ili je to bila želja za novim izazovima i saznanjima u domenu akvaristike nisam ni sam sasvim siguran. Broj jedinki ,tj riba koje su se u trenucima moje takve odluke nalazile u mojim akvarijumima i bazenima, bilo da se radilo prouzvodnom ili uvoznom delu nikada nije bio presudan u odluči.


Hajdemo napokon nesto i o samom lečenju. Po ovom pitanju u svetu ima veoma mnogo podataka , saveta vezanih za sam proces medikacije da bi vam trebala čitava večnost da ih sve sagledate. Veliki broj mišljenja su oprečna i sasvim suprotna jedna drugima. Sve to je lako razumeti ukoliko se ima u vidu koliko je do sada vrsta mikobakterija izolovano kod riba i ukoliko se uzme u obzir da se svaka od tih vrsta moze različito ponasati u zavisnisti od vrste riba koju napadne. Ovim se može objasniti zašto pjedini autori favorizuju jedne a drugi opet neke druge medikamente. Moja lična iskustva i uspesi u lečenju su vezani za upotrebu : kanamycin sulfata , Rifampicina, Kombinacije Sulphafurazola i doxycyclin hydrochlorida. U nekim slučajevima je primena penicilina , teramicina i minociklina dovodila do željenog efekta. Ovde napominjem da pokazatelj uspešnog lečenja nije trenutni boljitak kod riba. Jedino se mikrobiološkim pregledom može sa sigurnosću ustanoviti da li je lečenje u potpunosti uspelo.


Kako sprovoditi lečenje?


Najbolji način lečenja u ovom i drugim slučajevima davanja antibiotika bio bi injekciono. (intramusculutarno-u misić) Obzirom da se u najvećem broju slučajeva lečenja ipak radilo o sitnijim ribama gdeje bilo veoma teško odrediti potrebnu dozu i gde bi samo injektiranje dosta oštetilo bolesću i izmučenu jedinku, najčešče sam antibiotike davao ribama preko hrane. Injekciono sam lečio jedino diskuse. Moguće je unositi lekove i u vodu, recimo kada ribe odbijaju hranu. U ovom slučaju je potrebno ribe odvojiti u zaseban akvarijum i pristupiti lečenju. Antibiotike unositi u vodu akvarijuma je opravdano samo u slučajevima krajnje neophodnosti. Oni ubijaju nitrifikacione bakterije u podlozi i filteru te samim tim narušavaju uspostavljenu biološku ravnotežu akvariuma. Pri unošenju antibiotika u vodu koristio sam sledeće doze : kanamicin -3 g na 100 l, Rifampicin 600 mg na 100 l. Ove doze su neko će primetiti dosta više od savetovanih u nekim knjigama ali su se u skoro svim slučajevima pokazale delotvornim. (setite se priče sa niskim dozama i rezistencijom) Ni u jednom slučaju nisam primetio da su pomenute doze smetale ribama. (naučno i sa sigurnosću potvrditi ove tvrdnje iziskivalo bi započeti veoma složene i dugotrajne analize. Ja to nisam radio) Prilikom lečenja antibiotikom u vodi imajte u vidu osetljivost istih na svetlost. U svakom slučaju davati lek preko hrane je bolje rešenje. (Setite se kako najčesće mi uzimamo lekove) Kako ja to radim? Ništa lakše. U rastvor leka (npr.kanamicin 1 g/100 ml vode) ubacim larve komaraca,ili enhitreju(najbolje žive) sačekam pola sata i nahranim ribe. Shvatate, hrana je absorbovala lek. Na ovaj način nikada ne možete odrediti tačnu dozu leka koju date ribama ali ukoliko ribe hranite na ovaj način bar 2 puta dnevno obezbedićete najverovatnije potrebnu dozu lekovite supstance u krvi. Ribe na ovaj način hranim nekoliko dana (oko 7 do 14)ukoliko jedan antibiotik ne pomogne posle kraće pauze zamenjijem ga drugim. Da bi izbegao ovakva lutanja u zadnje vreme obavezno radim antibiogram. (U labaratoriji jednog svog prijatelja) Radi profilaktike moguće je sprovoditi jednonedeljnu kuru svako meseca. Moguće je davati antibiotik i sa suvim vidovima hrane ali je dosta složenije jer se ulaskom hrane u vodu antibiotik spira. Mnogi moji prijatelji su lečili svoje ribe(najčesće diskuse i neke druge vrednije ribe) na napred opisan način sa zadivljujućim uspehom. (kad ovo kažem mislim na sigurne podatke Detetkcije pomenutog patogena i negativnih rezultata u pokusaju pronalaženja istih po zavrsetku tretmana.) Pomenuću da je ova bolest veoma podmukla i da je tretman često mukotrpan i dug. Takodje ću pomeuti da neki proizvodjači hrana u svetu rade hranu za ribe sa antibioticima.


Optimalna temperatura za razvoj tuberkoloze kod riba je 25-27 st. Na ovoj temperaturi se mikobakterije najbolje razvijaju i bolest napreduje brzo.
Imajući ovo u vidu skrenuo bih vam pažnju na sledeće. Ako recimo držite hladnovodne ribe a TB zakuca i na vrata vašega akvarijuma temperaturu držite na 20 stepeni ili ako je to moguće niže. Obzirom da je ova temperatura dosta niža od optimalne za TB usporičeta razvoj bolesti i samim tim biti u mogućnosti da sprovedete tretman (lečenje)u potpunosti.
Nasuprot ako se radi o toplovodnjm ribama poželjno je temperaturu povisiti na 32 st.C uz pojačanu aeraciju. Neke ribe kao sto su diskusi , skalari i većina ciklida podneće nekoliko dana bez posledica temperaturu od 34-35 st.C. Na ovoj temperaturi većina mikobakterija (ribljih) prestaje da se razmnožava. Imajući ovo u vidu može se shvatiti visoka efektivnost hipertermičkog lečenja diskusa, skalara. Zdrav odrasli diskus odlično se oseća i živi na temperaturi od 27, dok će ribe zaražene sa TB na ovoj temperaturi odmah razbole. Ovde se može javiti problem ukoliko su vam ribe bolesne od TB a to se odvija u ukrasnom akvarijrumu gde bi povišenje temperature oštetilo bilje. No i tu postoji rešenje: Biljke na visokim temperaturama iziskuju više svetlosti i CO2. Obezbedite im ovo i povišenje temperature će dosta dobro podneti. Napred navedeno je bitno za one koji žele oformiti ukrasni akvarijum sa diskusima kiji iziskuju veće temperature vode.


Neke mikobakterije mogu se preneti i na čoveka. ( M.marinum) O ovom delu neću mnogo govoriti jer ova problematika je ipak više medicinski orijentisana. Dovoljno je nati da mogućnost ipak postoji i stoga preduzeti odgovarajuće mere opreza.